SABOR u broju 455 od 27. avgusta,
PO ZAKONU SRCA
U požarevačku ulicu Lole Ribara na broju 17, krajem aprila, saznavši da joj je kolega Bora Spužić Kvaka teško bolestan, svratila je Hanka Paldum.
- Dočekala me je njegova supruga Ranka na kapiji. Uplakana, rekla je da Boro nema mira od kada sam se najavila da ću doći. Susret je bio neopisiv. Plakali smo i on i ja. Nisam mogla vjerovati da je takav velikan narodne pjesme danas tako bespomoćan i usamljen. A Kvaka nije mogao da vjeruje da sam došla - pričala je Hanka kroz suze nakon tog susreta. A, nakon mesec dana, tačnije 8. juna, ona se vlastitim automobilom dovezla do Požarevca i bračni par Spužić odvela u Sarajevo, na Dobrinju kod Rankine sestre.
- Svaki dan po dva puta vozila sam ga na terapije. Ako sam bila na putu, onda su za to bili zaduženi moja sestra ili moja kćerka. Petnaesti dan njegovog boravka u Sarajevu, smjestila sam ih u svoju kuću, jer je ta solucija bila zgodnija i za mene i za njih - priča Hanka.
U međuvremenu, terapije akupunkturom, magnetnom rezonansom i laserima su činile svoje. Borino stanje se poboljšalo. - Od 16. juna 1997. godine, kada sam i preživio moždani udar, nisam mogao da mičem rukom niti da hodam. Spazam je bio kritičan. Razbijanjem tromba u veni, ruka je dobijala na funkciji i pokretljivost mi je bolja. Vidite, ja sada i pričam, a pomalo i pevam.
Zahvaljujući Hanki, njenom gostoprimstvu, kao i tome što je snosila sve moje bolničke troškove, meni je sada mnogo bolje. Dao joj Bog sve najbolje - kroz potok suza teško je izgovarao Kvaka.